04.09.2009.

[Slušala sam ju dok sam pisala. Većinom ide uz post, a uostalom, to mi je jedan od pet najdražih bendova pa zaslužuje biti tu.]

Prošla su dva tjedna, a Rima nije pokazala značajan napredak. Pretvorila se u beživotnu sjenu koja se kreće među ljudima samo iz obveze. Čak ju ni Hideki nije mogao izbaviti iz turobnog raspoloženja; mali smiješak kojeg dosad nije skidala s lica, sada je potpuno iščeznuo – kao da ga nikada nije niti bilo. Ocjene su joj drastično pale, gotovo ništa nije jela pa čak ni crtala ili davala savjete.

" Rima, preklinjem te, pojedi nešto " reče joj Rei zabrinuto dok ju je gledala kako praktički leži na stolu i švrlja po svom jelu, ali ne stavljajući nijedan zalogaj u usta.

" Nisam gladna ", sanjivo će. Hideki ju pogladi po glavi, a ona uzdahne. Ni on nije bio baš svoj otkad se vratio iz one kuće s majkom; govorio je kako svuda vidi duhove. Doista se sve počelo raspadati.

Rei privije bratovu vestu čvršće oko sebe jer joj je bilo hladno. Kiša je najednom počela padati, a temperatura je naglo opala. Rin joj je rekao da se toplije obuče, ali je sunce sjalo pa se nije htjela zamarati s time. Kao i obično, on je imao pravo i ovaj put joj je pomogao.

Odjednom Rima počne plakati i tiho jecati. Hidekiju je to zasmetalo pa se lagano zacrvenio. Tad Rei lupi šakom o stol.

" Rima! Shvaćam da ti je teško, ali prošlo je već dva tjedna! Moraš shvatiti da se takve stvari događaju, ljudi odu, život postaje sve teži i teži, ali tako to ide! I činjenica da si živa i zdrava samo dokazuje da ti je suđeno ostati ovdje i biti sretna jer te mi takvu trebamo! Ne mogu te više gledati, oprosti ", Rei izlane potom ustane od stola i ode. Od tih riječi, Rimi postane još gore.

Rei nije znala kamo bi drugo pošla pa se sakrila u ženski wc i nagnula nad umivaonik. Nije smjela tako napasti Rimu to je jako dobro znala, ali i ona je nedavno izgubila majku pa nije dopustila da ju to uništi.

Htjela je zaplakati, ali bi se onda osjećala slabom, a ovo nije ni vrijeme ni mjesto. Vrata wc-a se otvoriše pa se Rei lecne - nadala se da to nije bila Rima jer joj trenutno nije mogla pred oči od sramote.

" Rei, što je ono bilo? " prepozna bratov glas.

" Ovo je ženski wc, pervertitu! " tiho će ona iako je to prvotno htjela povikati. Rin ju je samo sažalno pogledao te se naslonio na umivaonik kraj nje. Zavladala je grobna tišina koja ih je samo podsjećala na događaje u protekla dva tjedna.

" Nije problem u Rimi, zar ne? Shvaćam da si to morala izbaciti iz sebe, ali... "

" Šuti! Samo šuti... molim te ", ona će na rubu plača. Zvučala je ljutito u jednom trenutku, a u drugom kao malo dijete koje jedva čeka eksplodirati u suze. Neugodan prizor u svakom slučaju. Rin ju je poželio zaštititi, kao i uvijek, ali ovaj put ga je sprječavalo nešto snažnije; ovaj put se bojao da bi mogao pretjerati. " Nakon dva tjedna, Rima se nije pomirila s odlaskom majke dok sam ja plakala prvi dan, a onda zaboravila kao da se nije ni dogodilo, kao da nije postojala. A to je pogrešno! "

" Nije pogrešno ", suprotstavi se Rin opreznim tonom jer nije htio vikati kao da je znao da će time samo pogoršati situaciju.

" Znaš, voljela bih se vratiti dvije godine unatrag. Kada smo još bili djeca, ni premali ni preveliki, taman. Još smo se igrali, grlili, igrali igrice, smijali se, razmijenjivali nevine poljupce, radili spačke. Gdje su ta vremena? " upita ga Rei pogledavši ga uplakanim licem. Suze su joj polako padale na majicu i ruke, ali nije previše marila za to.

Rin se tiho nasmije dopuštajući da ga obuzmu sjećanja; shvatio je kako on nije jedini koji nalazi spas u njima, već i njegova sestra. " Sjećaš li se kako si me molila da te poljubim prije dvije godine? "

" Da... " ona će nasmiješivši, iako je očito bilo lažno.

Rei je sjedila na tepihu u bratovoj sobi te ga vukla za lijevu ruku kojom se služio kako bi hodao u igrici. Iako ga je poprilično izgnjavila, on nije posustajao već je odlučno gledao u ekran i nastavio sa smaknućima neprijatelja.

" Riiiiiiin, molim te! " molećivo će ona svojim trinaestogodišnjim očima koje su podsjećale na one od ranjenih malih psića koji samo mole za pet minuta pažnje.

" Nema šanse. " kratko odgovori ne mičući pogled s ekrana koji je titrao.

" Kakav si ti to brat?! Ne bih te molila kad bih imala drugog izbora! Ali sve druge cure su se već poljubile, a ja nisam i osjećam se kao autsajder. " objasni ona i dalje ga vukući.

" Pa nađi nekog dečka i poljubi ga. Jednostavno. "

Rei cokne zubima. " Baš si glup. Nitko mi se ne sviđa. Ne mogu poljubiti samo tako nekog čičicu na ulici. A ti si mi brat, i to zgodan brat kako kažu moje prijateljice. " laskajući će ona nadajući se da će takav pristup upaliti. Rin pauzira igricu te se zarotira na stolici.

" To je bilo nisko, Rei ", promrmlja te se lagano nagne prema njoj pa ona ustukne sva crvena. " Što je sad? " upita sa smiješkom.

" M-možda to nije bilo pametno kad bolje razmislim... " tiho će pognuvši glavu. Rin se spusti na koljena ispred nje te joj podigne glavu vrškom prstiju.

" Čuj ti sestro moja, gnjaviš me već pola sata. Zbog tebe su me ubili tri puta i nisam uspio prijeći misiju. Zato, da se ovakvi opasni incidenti ne bi ponovili, obavit ću to. "

Više se nije imala prilike opirati niti iznijeti nekakav besmislen argument jer su njegove usne dotaknule njezine. Nije stignula ni trepnuti, a uzvraćala mu je iako nije bila nimalo iskusna niti je znala što radi; samo je pratila njegove skladne pokrete koji su, za petnaestogodišnjaka, bili skoro pa profesionalni. Nježno joj je rastvorio usne svojim jezikom te stao istraživati unutrašnjost njenih ustiju pa se ona pobunila, ali ju je privio bliže k sebi. Za par trenutaka se odvojio od nje jer mu je očajno trebalo zraka - kao i njoj, ali ona je samo sjedila razgoračenih očiju i tupa pogleda.

RIn joj par puta mahne rukom pred licem, ali ona ne trepne. " Rei, živa? "

Ona podigne kažiprst desne ruke i uperi ga u njega pa onda u sebe. " Š-što je bio ono s jezikom? Fuj! " usklikne.

" Sestro, to ti se zove francuski poljubac. Sada se možeš hvaliti da si ti i to 'obavila'. " objasni on, potapša ju po glavi te se popne natrag na stolicu kako bi nastavio igrati igricu.

Rei dotakne svoje usne s dva prsta. " Kul ", promrmlja.

" Da, baš sam bila blesava. Oprosti zbog toga ", reče ona i obriše suze rukavom njegove veste.

" Ne ispričavaj se. Definitivno se isplatilo zbog izraza tvog lica. Bilo je kao da si vidjela duha. " smješkajući se reče on te ju pogladi po ramenu. Ona stavi svoju ruku na njegovu skupivši usne.

" Trebala bih se ispričati Rimi ", Rei će iznenada. Rin kimne glavom te ju otprati van iz wc-a. No čim su izašli iz wc-a (popraćeni začuđenim i gadljivim pogledima), zvonilo je, a Rime više nije bilo za stolom. " K vragu ".

" Razgovarat ćete poslije škole. "


Ali to se nije dogodilo. Pod satom je Rima sjedila s Hidekijem, a čim je zvonilo za kraj školskog dana - jednostavno je nestala skupa s Hidekijem pa je Rei morala ići kući s bratom i Kaijem što je bilo bolje nego da je išla sama. Turobno je koračala za njima spuštene glave i crnih misli.

" Um, osjećam hladan povjetarac s leđa ", promrmlja Kai Rinu koji se nasmijao na prijateljevu dosjetku.

" Znaš već što je bilo s Rimom, ipak joj je ona najbolja prijateljica. Ali da, jest malo hladnjikavo. " složi se on s njim i baci brzi pogled iza. Rin se potom obgrli rukama jer mu je bilo hladno i ovako pošto je vestu dao sestri pa je sada ostao u majici kratkih rukava.

Rei ubrza korak kako bi ih dostigla te skine svoju vestu i da ju Rinu. " Više mi nije hladno ", reče ne pogledavši ga. On odgurne vestu kao da ju ne želi iako je zapravo žudio za tim toplim vlaknima, ali je bio spreman hodati po hladnoći ako je Rei toplo. " Stvarno mi je dobro, glupane. Uzmi vestu, sav si hladan ", ustrajno će ona.

Rin nevoljko uzme vestu. " Ali moraš se razvedriti! " Prihvatila je njegov uvjet pa se nasmiješila.

" Imam ideju ", reče Kai i pridobije pozornost ovo dvoje tako što stane ispred njih ", Rei bi danas popodne doći do mene i pomoći mi praviti pizzu. "

Rei ga blijedo pogleda smišljajući lijep način da ga odbije, ali je Rin bio oduševljen idejom.

***

Hideki je pratio Rimu kući jer nije htio da si nešto napravi pošto je bila u katastrofalnom, raspadajućem stanju - mogao joj je to vidjeti u očima - više se nisu caklile na popodnevnom svjetlu. Šutke su hodali držeći se za ruke.

" Rima, mislim da bi trebala oprostiti Rei. Ne kažem da sam na njenoj strani, ali ni njoj nije bilo lako, a gledati tebe takvu je vršilo pritisak na sve nas. " reče on iznoseći svoja mišljenja.

Rima kimne glavom jer je i ona zapravo mislila isto. Ugledala je malu klupicu koja je bila išarana i djelomično pokidana pa je povukla Hidekija za sobom i izvadila list papira iz torbe. Hideki ju je zbunjeno gledao dok je nešto piskarala po njemu, ali nije se usudio pitati - ionako će uskoro saznati.

Dvadeset minuta kasnije, na grobu Tsuki Hakkiri je bilo selotepjom zalijepljeno jedno pismo koje je bilo ispisano čitkim, uskim slovima, a glasilo je: Draga mama, ne mogu ti sasvim objasniti zašto sam ti napisala ovo pismo kada te više nema. Možda želim zbaciti s prsa njegovu težinu. Želim ti reći da me tvoj odlazak povrijedio, jako, ali on nije bio tvoja krivica pa sam mislila da ću se brzo rješiti nelagodnog osjećaja tuge; ali nisam. I u protekla dva tjedna sam samo vukla svoje prijatelje za sobom. Više neću tugovati svaki dan, odlagat ću tugu za taj jedan datum u godini kada si bila spuštena u ovaj grob. Samo znaj da sam te voljela i da ću te voljeti, sada i zauvijek. Rima.

***

" Tu živiš? " upita Rei ulazeći u Kaijev stan koji je bio uredan što ju je prilično šokiralo. Zar nisu dečki neuredne svinje? Odsad će pretpostavljati kako su to bile samo bapske priče.

" Da, moj brat i ja živimo sami. On radi od devet ujutro do šest navečer, točnije, trenira boks. A kad se vrati onda mu volim napraviti večeru. To ćemo, moja ljupka pomoćnice, danas i raditi. Pizzu! " on joj objasni te skine svoju torbu s ramena i stavi ju na pod ispod ješalice za kapute; Rei slijedi njegov primjer i učini isto.

" Znaš kuhati? " primijeti ona podignuvši obrvu. Saznala je još nešto o Kaiju.

" Tako je. Od palačinki do gulaša i kolača. Morao sam naučiti jer nam nije imao tko kuhati, a Kazuya je bio zaposlen. "

" Pohvalno. "

Kai joj je priuštio mali obilazak stana koji je trajao svega pet minuta pošto se nije imalo što posebno vidjeti. Najviše ju je zanimala Kaijeva soba pa je njoj posetila najpronicaviji pogled ikada. Nekako je očekivala neurednu sobu prekrivenu posterima, ali se iznenadila kada je njegova soba bila urednija i preglednija od njene.
Posramljeno je spustila glavu kada se sjetila svog " kreativnog nereda " kako je nazivala svoju lijenost.

" Nemaš se čega sramiti. Normalno je da su neki uredniji, a neki.. pa.. manje uredni ", odmah je primijetio njen izraz lica te rekao nešto kako bi ju oraspoložio i time uspio. Nasmiješila se. " Idemo sada na posao. "

Kai ju je odveo u kuhinju i počeo vaditi namirnice iz hladnjaka. Prvo su trebali smjestiti tijesto pa pričekati da se germa digne. Dok su to čekali, gledali su anime na TV-u koji su ubrzo morali ugasiti jer im je bilo neugodno gledati nekakve neprimijerene prizore dok su u društvu.

Kad je prošlo dovoljno vremena, razvaljali su tijesto i raširili ga u jednoj tepsiji. Potom su stavili umak od rajčice na njega. Zatim su slijedili dodaci po njihovom ukusu. Kai je na svoj i bratov dio stavio gljive, šunku u prethodno naribani sir dok je Rei stavila samo šunku u sir; povrh svega su stavili malo origana zbog okusa. Kad su stavili pizzu u pećnicu, zavalili su se na kauč.

" Ukrala si sir dok sam ga ribao, vidio sam te! " optužio ju je Kai smijući se.

" Nisam ", otpovrne ona također kroz smiješak, ali ju je Kai tako blesavo pogledao da je morala priznati. " Dobro, možda malo. "

Onda su se oboje uozbiljili i samo gledali jedno u drugo. Rei su zaigrali leptiriću u trbuhu iz razloga koji joj je bio nepoznat tog trenutka. Mogla je čuti sporu glazbu u pozadini koja nikako nije pasala njenom ukusu, ali je zaovaj trenutak bila savršena.

" Sretna si ", šapne Kai, a Rei se složi s njim tako što kimne glavom. Glave su im svakim treptajem oka i novim, nečujnim taktom bivale sve bliže. Tik prije konačnog sudara, vrata stana se otvore i nešto teško padne na pod.

" Ah umoran sam! Ženo, gdje mi je večera? " Kazuya se prodere iako mu je glas bio iscrpljen. Rei i Kai se odmaknu jedno od drugoga, crveni u licu i posramljeni što im je trenutak prošao, a glazba utihnula. Kazuya kroči u dnevni boravak i ugleda brata kraj Rei. " Oh, nisam znao da imamo gošću. "

" Pomogla mi je napraviti pizzu i ostat će na večeri ", objasni Kai dok se ustajao i odlazio provjeriti kako napreduje večera.

" Nemam ništa protiv, već je bilo i vrijeme da nađeš curu ", Kazuya će šaljivo.

Pizza je bila brzo gotova pa su svoje troje sjeli za stol i navalili. Rei se iznenadila kako joj je taj topao i topljiv okus nadražio osjetila. Kai joj je postajao sve draži ili joj je stavio nešto u pizzu. U svakom slučaju, iako joj je trenutak propao, bila je sretna što ga ima - makar kao prijatelja. Sada ionako nije bilo vrijeme za sebičnost.

Kai je većinom šutio i jeo dok Kazuya nije mogao zatvoriti usta. Čak joj je i otvoreno rekao da je gay što joj nije uopće smetalo, već joj je nekako laknulo što je on tako otvorena osoba.

Kad je prošlo devet sati, Rein otac ju je pokupio ispred Kaijeve zgrade pa su se oprostili.

" Bilo mi je zabavno. Hvala. " reče Rei dok je ulazila u auto.

" I meni. Bitno je da se opet smiješ. " uz smiješak će Kai. Mahnuo joj je dok je odlazila te se pognute glave vratio u stan.