12.09.2009.

" Jen', dva, tri ", odbroji Rei i počne udarati štapićima o bubanj. Ritam nije zvučao kao neka poznata pjesma, već kao izbacivanje ljutnje i frustracije. Tresla je glavom kako je zamahivala štapićima. Bol koju je osjećala u zapešću i gornjem dijelu ruke, je bila neznatna i gotovo neprimjetna jer je bubnjala već godinama pa se naviknula. Bez muke nema nauke, tako si je govorila. " Once more ill say goodbye to you, things happen but we dont really know why, if it's supposed to be like this why do most of us ignore the chance to miss ", zapjevala je gotovo nečujno. Iako je voljela smišljati svoje pjesme, katkad joj je bilo dovoljno uzeti stih ili dva iz poznatih pjesama te ih osobno proživjeti. Nakon toga ih je voljela još više, jer ih je bolje razumjela.

Vrata podruma su se tiho odškrinula u to subotnje jutro što Rei nije ni primijetila potpuno izgubljena u riječima pjesme.

" Torn apart at the seams and my dreams turn to tears, I'm not feeling this situation, run away try to find that safe place you can hide, it's the best place to be when your feeling like me " dovrši i udari zadnji put u veliku činelu.

" Zaboravila si dio: ' All these things I hate revolve around me'. " začuje Rimin glas s ulaza te se trgne brzo se ustajući sa sjedišta.

" Mislila sam da ako to kažem, priznat ću istinu. Ne želim ", objasni Rei pognute glave. " Nego ,zašto si ovdje? "

" Došla sam se ispričati ", reče Rima i zakorakne dublje u garažu. Rei odloži štapiće na stolicu te zakorakne bliže svojoj najboljoj prijateljici čekajući daljnje govore očiju punih nade; ali Rima ne reče više ništa i onda Rei probode nešto u prsima i shvati da su uloge zamijenjene - ona se treba ispričati.

" Ne, Rima, ja sam ta koja se treba ispričati. Zanemarila sam tvoju bol uspoređujući ju sa svojom koja nije ista. Žao mi je što sam te povrijedila. Nadam se da ćeš mi jednog dana moći oprostiti. "

Bez ikakvih riječi, bez ikakvog nepotrebnog nijekanja, Rima potrči Rei u zagrljaj te ju stisne toliko čvrsto da se Rei učinilo kako će joj istisnuti zrak iz pluća; ali joj to nije bilo važno. Shvatila je kako joj je oprošteno.

" Najbolje prijatelice, uvijek i zauvijek ", šapne Rima s malim osmijehom na licu dok joj je blistava suza tražila put po licu kao da želi isprati sve sumnje i svu tugu koja ju je tištila.

" Uvijek i zauvijek. "



Rin je razgovarao s Kaijem preko mobitela dok je ležao na krevetu s otvorenim časopisom preko prsa. " Zašto ne želiš doći? Rima je već tu, a Hideki će također doći. Mogli bismo vježbati. " pospano će Rin jer mu je deset ujutro očito bilo prerano, ali ga je Rei probudila svojim bubnjanjem.

" Stari, pusti me na miru. Imam razlog! "

" Onda mi ga reci ili ću te osobno dovući ovamo. "

Tišina s druge strane linije. " Ma... jučer smo Rei i ja... slučajno.. poljubili se skoro pa su stvari malo čudne. " promuca on tih par riječi potpuno nepovezano pa je Rinu trebalo par trenutaka da registrira dobivene podatke.

" Vau, hej, čekaj malo! Ima da se nacrtaš ovdje za pet minuta ili ću te prebit, jasno? " odjednom se vrati u stvarnost. Kai duboko udahne.

" U redu, u redu. Dolazim. I ponijet ću kacigu! "

" I bolje ti je ", oštro će Rin. Kad je prekinuo poziv, zabrinuto se zagleda u zid kao da se boji nečega što bi se u skorijoj budućnosti moglo dogoditi.


U tom trenutku zazvoni zvono na ulaznim vratima.

" Ja ću! " prodere se Rei trčeći van iz garaže. Rin se nevoljko ustane i nasloni na vrata.

" Pazi kako trčiš ", dovikne joj odmahujući glavom na njenu nespretnost. Rima je opreznije izašla iz garaže te bacila jedan značajan pogled Rinu i kimnula glavom. Rin se nasmiješio; on je bio taj koji je pozvao Rimu kako bi se pomirila s Rei nakon što joj je sve ispričao o tome kako se ona osjeća.

Rei je, u međuvremenu, već otvarala vrata s ogromnim smiješkom na licu. Činilo joj se kao da ga nikada neće maknuti s lica jer ta sreća koja ju je preplavila jednostavno pripada njoj. Otvorivši ih do kraja, susrela se licem u lice s - psom. Ustuknula je.

" Bok gospon' pas. " zbunjeno promrmlja gledajući u male, okrugle crne okice koje su sjajile nevinošću. Crna njuškica povrh bijela krzna i poveće uši koje su ležerno visile na njegovoj glavici. Rei je instinktivno približila svoju glavu prema njegovoj nakrivivši ju lagano. Tad ju pas poliže po nosu.

" Sviđaš mu se! " Hideki reče dok je pridržavao psa. " Zove se Flekica. "

Rei podraga Flekicu po nosu pa ovaj počne zadovoljno mahati repom i oblizivati nos. " Odakle ti pas, Hideki? "

" Našao sam ga ispred zgrade samog i jednostavno sam se zaljubio na prvi pogled. " objasni dok je ulazio u kuću. Rei je prvo pomislila da ga zamoli da ostavi psa vani, ali nije mogla takvo što napraviti ovako slatkom psiću. Hideki ga je spustio na pod, a on se omota oko Reine noge i legne.

" Presladak je ", razdragano će ona.

" Mali psić! " utrči Rima u dnevni boravak te klekne do Flekice počevši ga maziti. Rin frkne dok je ulazio.

" Pas nam je u dnevnoj sobi! " zaključi očito pa se Rei nasmije njegovom sarkazmu. Rin samo okrene glavu što donekle povrijedi Rei.


Kad su se svi smjestili na kauč, samo su trebali pričekati Kaija koji je bio iznenađujuće spor pa su Rima i Hideki odlučili trošiti vrijeme ljubakajući se na kauču (pošto su imali jako malo vremena kada su izlazili van - strogi roditelji). Rei se igrala s Flekicom koji je trčakarao za njenim rukama dok se Rin durio na fotelji gledajući u pod.

" Jesi dobro? " upita ga Rei nagnuvši se preko ruba kauča. Rin kimne glavom ne pogledavši ju pa pomisli da joj vjerojatno ne želi reći. " Auč! " jaukne ona gledajući u prst lijeve ruke koji je bio u Flekičinim ustima; psić se previše uživio u igru pa ju je jae zagricnuo.

" Dođi ovamo ", Rin se hitro ustane te povuče Rei u kupaonicu. Počeo je nešto tražiti po ormariću dok se Rei krv slijevala u tankim slapovima iz prsta - ipak ju nije tako jako ugrizao. Izvadio je alkohol za dezinfekciju te na komad vate izlio malo te žućkaste tekućine. " Malo će zapeći, znaš to. "

Rei kimne glavom pa on prođe dva tri puta preko rane nježno ju trljajući. Ona stisne zube kako ne bi ispala prevelika kukavica - što jest.

" Stvarno si posebna vrsta osobe, znaš ", reče s prizvukom iritacije u glasu dok joj je stavljao flaster.

" Zato se ljutiš na mene? " upita ga ona podižući pogled s prsta. Vjerojatno bi se i sama uplašila svog izraza lica da je pogledala u ogledalo, ali je zasad, taj pogled bio upućen samo Rinu.

On uzdahne spremajući flastere i alkohol na mjesto.

" Rei... " reče kroz uzdah.

" Što?! Reci mi! " obrecne se ona. " Ovih dana mi ljudi stalno nešto taje, odlaze, ne vjeruju mi i onda histeriziram. Ako je problem u meni, samo mi reci! "

" Skoro si poljubila Kaija. Rekao mi je. " odustane te odmakne pogled s njenog lica. Rei se neprimjetno lecne.

" To je... skoro. Uostalom, zar je to loše? Znaš da mi se sviđa otkad sam ga prvi put vidjela ", promrmlja ona sve tiše i tiše.

" Nije loše! Samo sam mislio da on nikada neće osjećati isto, zato se nisam brinuo, ali sad... " ali tu ga Rei prekine opalivši mu šamar. Sljedećih par trenutaka bijahu provedeni u krajnjoj tišini.

" Rei, Rin, Kai je stigao! " Rima povikne iz dnevnog boravka. Rei odmah istrči van iz kupaonice odbijajući gledati u Rina.

Zar je on mislio kako ona nije dovoljno dobra za Kaija pa je očekivao da on nikada neće osjećati isto? Takvu podlost nije očekivala od brata; čak je i žalila što joj je uopće brat.

Kai je stajao na ulazu nervozno cupkajući s jedne noge na drugu; Rei ga nikada nije vidjela takvog, ali je donekle mogla shvatiti takvo ponašanje pošto je ona također bila nervozna, samo to nije pokazivala.

" Bok, Rei ", pozdravi ju smiješeći se, " Rin, stari. " reče kad se Rin pojavio iza Rei tmurna izraza lica koje je bila potpuna nepoznanica dosad.

Rima ih je sve pogledavala kao da pokušava donijeti smisleni zaključak. Nakon par trenutaka se nasmiješi.

" Hoćete li odsvirati neku pjesmu? " upita s nadom u glasu. Svo četvero slegnu ramenima, a Flekica zamahne repom.

Petero prijatelja u rasulu se spuste u garažu. Rei sjedne za bubnjeve i podesi mikrofon bliže sebi, Rin uzme mikrofon, Kai uzme akustičnu, a Hideki bass gitaru s držača.

" Koju ćeš pjesmu? " upita Rin gledajući u Rimu koja je sjela na staru fotelju s Flekicom u krilu.

" S posvetom. Odaberi pjesmu i posveti ju nekome odavde. " reče.

Rin razmisli par trenutaka; mogao je izabrati bilo koju pjesmu jer su oni stvarno imali sličan glazbeni ukus i znali svirati mnogo pjesama.

" Posvećujem je Rei ", polako reče kao da se dvoumi. " Radios in heaven od Plain White T's. "

Kai započne s akustičnom gitarom kao i Hideki sa svojom bass. Rei je samo zatečeno gledala u brata koji je već počeo pjevati. To je pjesma za nju.

" Your time has already come and I don't know why. The last thing that I had heardyou were doin' just fine. It seems like just yesterday, I was laughing with you. Playing games at Grandma's housewell you taught me well, didn't you? I hope I'm just like you "

Počela je polagano udarati štapićima u bubanj stvarajući ritam.

" Do they have radios in heaven? I hope they do. 'Cause they're playing my song on the radio, and I'm singing it to you. "

Ljutnju je zamijenila navala toplih osjećaja koji su prkosili svakom atomu frustracije u proteklih par dana. Umjesto sumnje u brata, vjerovala je u njegovu ljubav nadajući se da će ti osjećaji u njenom srcu zaigrati poznati ples - njihov ples.

" You left before I had a chance to say goodbye, but that's the way life usually is - it just passes you by. But you can't hold on to regrets and you can't look back. So I'll just be thankful for the times that I had with you. I hope I'm just like you. "

Vid joj se zamagalio od dolaska sitnih suza radosnica. Kako je mogla zamrziti brata tako brzo? Nakon svega što joj je dao i učinio za nju kad god joj je trebalo, ona mu tako vraća. Grozna osoba.

" Tell me can you hear me now, if not, then I can try to sing real loud. What's it like up on the other side of the clouds? I hope I'm just like you. I hope I turn out to be as good as you. "

Kad je završila pjesma i kad se zadnji takt izgubio, Rei poskoči sa stolice te zagrli Rina straga.

" Budalo! Volim te, najbolji si brat na svijetu. Zato nemoj nikada sumnjati u mene pa neću ni ja u tebe. " rasplače se. Rin stavi svoju ruku na njezinu te se nasmiješi.

Rima poskoči s kauča te stane ushićeno pljeskati dok su se Kai i Hideki ponosno smješkali.

Do they have radios in heaven?
I hope they do
'Cause they're playing my song on the radio
And I'm singing it to you
If they don't have radios in heaven
here's what I'll do
I can bring my guitar when my time is up and I'll play it for you